Čudo zvano kejpska pčela


Postoji jedna neobična pčelica u dalekoj nam Južnoj Africi koju zovu kejpska pčela, ili Apis Mellifera Capensis. Zašto je ona tako neobična?

Ko se malo razumije u pčelarstvo zna da su naše pčele haplodiploidne, što znači da se iz neoplođenih jaja izliježu mužjaci, tj. trutovi, i oni imaju samo jedan set hromozoma, onaj koji dobiju od mame matice (što pojmu „mamin sin“ daje jednu potpuno novu dubinu u ovom slučaju, pošto trutovi apsolutno nemaju tatu), a ženke, radilice se razvijaju iz oplođenih, diploidnih jaja i dobiju po jedan set hromozoma i od mame, ali i od tate – truta.

Ponekad se dešava da društvo, iz nekog razloga, ostane bez matice, pa pčele odmah pokušavaju da iz postojećeg oplođenog jajeta ili mlade larve podignu sebi novu maticu. Ukoliko, zbog određenog spleta okolnosti ne uspiju u ovoj namjeri, u odsustvu feromona otvorenog legla, obično se dešava da jedan određen broj radilica, obično onih koje imaju nešto veći broj ovariola od prosjeka, postaju tzv. lažne matice i počnu da nosi jaja. Ova jaja, naravno nisu oplođena i iz njih se razvijaju isključivo trutovi, a ovakva društva su osuđena na propast. Zašto se uopšte onda i trude? Trutovi lažnih matica, iako manji i masom, iako imaju i manji ejakulat i broj spermija, ipak imaju određenu šansu da oplode neku maticu i tako dalje propagiraju svoj genetski materijal, što je i svrha života gotovo svih živih bića.

Šta se dešava kod kejpske pčele? Pošto potiče iz regiona u kojem preovladavaju česti i snažni vjetrovi, veliki dio matica se ne vrati sa oplodnje. Da  ovo ne bi ugrozilo njihov opstanak one su morale da se prilagode. Lažne matice ove pčele nose jaja kod kojih dolazi do spajanja dva majčina pronukleusa u procesu mejoze, nadoknadi se diploidnost, pa se iz ovih jaja izliježu isključivo ženke – radilice. Razvijanje  ženki iz neoplođenih jaja naziva se thelytokous parthenogenesis, ili telitokija (Cole-Clark, Barton / Allsopp 2017). Smatra se da čak više od pola matica nastaje iz radiličkih jaja!
Ovo ne samo da im je omogućilo da opstanu, nego su razvile i jedan poseban oblik parazitizma kojim ugrožavaju druge vrste pčela. Kejpska radilica ulazi u društvo domaćina, razvije jajnike i počne da nosi jaja. U normalnoj situaciji, kada radilica počne da nosi jaja u prisustvu matice, što je vrlo rijetko (oko 0.01% je ovakvih pčela), druge pčele ova jaja vrlo brzo pronađu i uklone (worker policing). (Martin, i drugi 2018) Međutim, kejpska pčela nosi jaja koja uspijevaju da zavaraju druge pčele, vjerovatno jer imaju sličan hemijski signal kao i onaj prave matice. Ovakva društva više ne mogu da kontrolišu sebične akcije svojih članova, dolazi do raslojavanja i unutrašnjeg trvenja, i do međusobnog polisinga.

Ono što je još nevjerovatnije je što čak i neoplođena matica kejpske pčele, kada se vještački podstakne da nosi, ima mogućnost da nosi i diploidna i haploidna jaja, tj. da proizvede i trutove i radilice, kao po volji iako joj je spermateka prazna! (Oldroyd, i drugi 2008). Pravo malo čudo, zar ne?

Priredio Bojan Nešković

References

Cole-Clark, Miles P., Deborah A Barton , and Michael H Allsopp. "Cytogenetic basis of thelytoky in Apis mellifera capensis." Apidologie, 2017: 48(5).

Martin, Stephen J, Madeleine Beekman, Theresa C Wossler, and L. W. Ratnieks. "Apis mellifera capensis, evade policing." 2018.

Oldroyd, Benjamin P., Michael H. Allsopp, Rosalyn S. Gloag, Julianne Lim, Lyndon A. Jordan, and Madeleine Beekman. "Thelytokous Parthenogenesis in Unmated Queen Honeybees (Apis mellifera capensis): Central Fusion and High Recombination Rates." Genetics, 2008: 359–366.

 

  • Napisao: admin
  • Datum objave: 2018-03-08
  • Pregledano: 1441
  • Komentari: 0

Ostavite komentar